Su’ufan je bio veoma lijen čovjek, koji nije volio raditi i stalno bi govorio svojoj ženi da će doći vrijeme kada će postati bogati. Međutim, vrijeme je prolazilo a njegova porodica je postajala sve siromašnija i kad više nisu imali hrane, žena mu ljutito reče da više nema koristi od čekanja i da će umrijeti od gladi.
Konačno Su’ufan odluči da ode kod jednog mudrog šejha i da ga upita kako da se riješi siromaštva i postane bogat. Nakon tri dana putovanja sreo je ogromnog vuka na kojem su se vidjeli tragovi teške bolesti. Vuk mu se požali da već tri godine osjeća bolove u stomaku koji mu ne daju mira ni noću ni danju, pa ako može da upita šejha da mu propiše neki lijek. Su’ufan mu reče da će pitati šejha za lijek i nastavi put. Išao je dalje dok nije naišao na jedno jabukovo stablo koje mu reče da ima čudnu bolest. Svakog proljeća ono izbehara ali se behar osuši i padne prije nego što postanu jabuke, pa zato zamoli Su’ufana da mudrog šejha pita zbog čega mu se to dešava. Su’ufan mu obeća da će pitati šejha za savjet i nastavi put. Nakon nekog vremena naiđe na duboko i bistro jezero gdje ispred njega dopliva jedna riba koja mu reče da stalno osjeća jake bolove u svom grlu i da pita šejha za lijek. Su’ufan je utješi i obeća da će pitati šejha za lijek i nastavi dalje.
Poslije par dana putovanja Su’ufan naiđe na vrt pun ruža. Ugleda starog šejha kako sjedi ispod jednog drveta i nazva mu selam.
´´…šta želis, Su’ufane?…´´ – upita ga šejh.
Su’ufan se začudi pa ga upita:
´´…Kako znaš moje ime?…´´
´´…Ja sam mudri šejh kod kojeg si se uputio. Reci šta hoćes!…´´ – odgovori šejh.
Su’ufan tada poče da priča kako je od rođenja veoma siromašan i da želi postati bogat, kako bi svojoj ženi i djeci mogao kupiti najukusniju hranu i najljepšu odjeću. Poslije mu ispriča kako je usput sreo vuka, jabukovo stablo i ribicu, koji također od njega traže lijek za njihovo ozdravljenje.
šejh se malo zamisli, pa reče:
´´…Uzrok ribinih bolova je dragulj koji se zalijepio i njenom grlu. Bit će joj lakše kada ga izbaci. Drvo jabuke ne rađa jer je ispod njega zakopan ćup koji je pun zlata i koji smeta da voda dođe do njegovog korijena. A što se vuka tiče, on će se izliječiti onda kada pojede jednog lijenog čovjeka koji je beskoristan svojoj porodici i ostalim ljudima…´´
Su’ufan tad upita:
´´…A šta je samnom?…“
”…Tvoje želje će se ispuniti…” – odgovori šejh.
Su’ufan se zahvali šejhu i sav sretan krenu kući. Kad dođe do jezera ugleda ribu kako ga čeka, pa ga upita:
”… šta mi šejh savjetuje?…”
”…Imaš dragulj zaglavljen u grlu i kad ga izvadiš, tvoja bol će prestati…” – odgovori Su’ufan.
”…Pomozi mi Su’ufane! Izvadi dragulj iz mog grla i uzmi ga sebi!…” – reče riba.
Su’ufan se malo zamisli pa reče:
”…Zašto da se mučim? šejh je rekao da ću postati bogat…”
Okrenu se i nastavi dalje svoj put. Kad je stigao do jabukovog stabla, ono ga upita:
”…Jesi li saznao išta o mojoj bolesti?…”
”…Ispod tebe se nalazi ćup pun zlata koji spriječava da voda dođe do tvog korijena…” – odgovori Su’ufan.
”…Molim te Su’ufane! Iskopaj ćup sa zlatom i uzmi ga sebi…” – reče stablo.
”…Neću da se umaram kad mi je šejh rekao da ću postati bogat…” – odgovori Su’ufan i nastavi svoj put.
Nakon nekog vremena sreo je vuka, pa mu ispriča sve sto mu je šejh rekao i o ribi i jabukovom stablu. Vuk se zamisli pa reče:
”…Nikad ne bih našao lijenijeg čovjeka od tebe Su’ufane. Ti nikome nisi od koristi i sad ću da te pojedem…”.
Su’ufan se uplaši i poče bježati. Kad je uspio da pobjegne od vuka, sjeo je na jednu stijenu i počeo da razmišlja. Shvatio je da je vuk bio u pravu pa je odlučio da se treba vratiti i pomoći ribi i stablu. Prvo je otišao do jezera i pozvao ribu da bi joj potom izvadio dragulj iz grla. Riba se obradova pa mu reče:
”…Uzmi ovaj dragulj kao poklon…”
”…Ne, bez muke i truda ne želim postati bogat…” – reče Su’ufan i baci dragulj u jezero. Nakon toga se zaputi prema stablu i kad dođe do njega poče da kopa. Kad je iskopao ćup sa zlatom, stablo osjeti kako voda dolazi do njegovog korijena pa mu reče:
”…Hvala ti Su’ufane! Uzmi ovo zlato i ponesi kući…”
”…Ne, prijatelju moj. Nisam se toliko umorio da ga zaslužujem. Podijelit ću ga siromašnima i beskućnicima…” – odgovori Su’ufan.
Dok se vraćao kući, Su’ufan je siromašnima i beskućnicima dijelio zlato i dok je stigao do kuće, u ćupu nije ostalo ništa. žena i djeca su ga sa nestrpljenjem čekala.
”…Da li ti je mudri šejh rekao kako ćes postati bogat…” – upita ga žena.
”…Naravno! Treba da počnem vrijedno raditi, da izučim svoj zanat i da koristim ljudima, pa će me Allah dž.š. opskrbiti s onim što želim…” – odgovori Su’ufan pa odmah krenu da obrađuje zemlju koja se nalazila ispred njegove kolibe.
Radio je vrijedno i prodavao žetvu i time opskrbljavao svoju porodicu. Nakon nekoliko godina napornog rada, Su’ufanovi usjevi se povećase i postade bogat čovjek.
_____________________________________________________________
Objavljeno pod: Islamske priče
